„Obožavanje kamena je najstarija od svih religija.“ – Pouis
Vajar Mijo Mijušković rodjen je 1931. u Crnoj Gori gdje živi i stvara, u ambijentu gdje se na relativno malom prostoru dodiruje, združuje ili razdvaja bogastvo vegetacije, tvrdi kamen i more. I gdje god je odlazio, a odlazio je često u različite krajeve svijeta, prije svega da upozna raznorodnost prirode, da posjeti muzejske i galerijske riznice, uvijek se vraćao kraju iz kojega potiče. Sada mu je stanište i atelje u Sutomoru kod Bara, na razmedji kamenih brda i mora. Medju rastinjem koje se sa mukom održava u kamenjaru.
Početak ili umjesto uvoda
”Nevjerovatno je kako i danas, nakon 50 godina, čujem riječi velikog čovjeka i klimatologa, profesora Pavla Vujovića, kad sam ga zamolio da mi da podršku, odnosno da uz njegov autoritet dobijem pokriće za podizanje meteorološke opservatorije u Nikšiću. Pričao mi je tada, što sam i ja zapažao, o ljepoti, raznovrsnosti i bogatstvu oblika pri formiranju oblaka na nebu iznad tog područja.
Nekako u isto vrijeme bio sam na seminaru tada najpoznatijeg prognostičara vremena, švedskog naučnika, Tora Berzerona. Kada bi primijetio zamor kod slušalaca, pokazivao je nevjerovatne, predivne slike polarne svjetlosti. To su bile prve lekcije koje sam kasnije neprestano produbljivao. Slično je bilo i sa profesorom Milanom Vemićem. On me je stalno pozivao, a ja sa radošću prihvatao te pozive, na njegova putovanja i proučavanja po Bosni. A potom, u dužem boravku na Igmanu ispod Bjelašnice, saznavao sam više o šumama i mrazu i sve ono što iz toga proizilazi.
Takodje, raznim povodima, sa mojim bivšim profesorima učestvovao sam u raspravama o istim temama. Bili su to Mika Radošević, Ante Obuljen, Marijan Čadež, Radovan Petrović, čika Zeko i profesor Margetić. Kroz te razgovore dosta sam saznavao ne samo o struci nego i o kreativnosti, ljepoti i važnosti ljubavi prema onome što čovjek radi.
Tako, šireći vidike, godinama putujući po Crnoj Gori i drugim krajevima, upoznavao sam ljepotu, bogatsvo i složenost prirode, pokušavajući na svoj način da izrazim ono što osjećam. Obilazio sam muzeje i galerije po svijetu, proučavao Đakometija, Brankušija i Mura, etrursku i afričku umjetnost i klasičnu skulpturu, ali sam uvijek dolazio do zaključka da se mogu izražavati na pravi način samo onako kako sam osjećam. Tada čovjek radi sa voljom i ne osjeća teret kad tako radi.
Kada bih umio da pišem, rado bih to činio kao Rože Kajoa, jer tako i ja osjećam kada posmatram kamen.
Prilikom rada, u kamenu tražim tragove promjena koje su se dešavale u klimi i ucrtavale se u kamen, o čemu je na briljantan način zapažao i pisao naš veliki naučnik Milutin Milanković.”
Mijo Mijušković
Mijo o stvaralačkom procesu – Vajanje s prirodom
razgovor sa Radoslavom Lazićem
”Duga je moja istorija dok nisam počeo da vajam u kamenu. Osnovni i glavni postupak u sadašnjoj fazi oblikovanja jeste proučavanje svake pojedinačne skupine kamenova. Kada me kamen privuče, onda izabrani kamen odmah nosim sa sobom. Ako je to nemoguće, onda organizujem njegovo prenošenje u moj atelje. Ako je svjež utisak, istog momenta pristupam obradi. Kamen djeluje na mene i ja započinjem da djelujem na njega…
…Prvi postupak se ostvaruje čekićem i dlijetom. Zatim, u zavisnosti od vrste kamena počinjem da primjenjujem razne brusne alatke. Onda nastaje malo preciznije oblikovanje, da bi na kraju uspio da uočim ljepotu kamena, koja je sama po sebi lijepa. Ovdje želim da navedem misao Eliota, koji kaže, „da je kamen sam po sebi ljepota“. Kada je oblik završen, pristupam poliranju, iako je taj proces mukotrpan i dosadan. Svjestan sam da te stimuliše, što više poliraš, to ljepota izlazi na svjetlost i forma biva sve ljepša…
…Najljepše moje skulpture od kamena nastajale su od pronađenog kamenog materijala u kanjonu Tare. Tamo sam u radu na oblikovanju tog kamena otkrivao i tajne boje u njemu. Iz toga iskustva je možda moj najljepši estetski doživljaj prirode.
…Skulptorsko stvaranje je u suštini pretvaranje mrtvog materijala u „živi“ svijet oblika. Čini mi se da u prirodi ništa ne umire, već se ponovo javlja kao novi oblik u novoj transformaciji.”
Više – Radoslav Lazić
Na izložbi i u monografiji MIJO – SKULPTURE U KAMENU iz 2008 Mijo prvi put predstavlja kamene skulpture u ciklusima. U tome ih povezuje ili vrsta materijala od kojega su djela izvajana, ili boja kamena, ili njegovo porijeklo. Nekada ih veže inspiracija koja ih je potakla. Tako su nastali:
Ciklus u slavu Milutina Milankovića,
Ostroški ciklus,
Ciklus ”Kamen u kamenu” ( Sveta Petka )
Ciklus kompozicija – kolaža
Ciklus ”Boje kamena i boje kanjona Tare”
Ciklus ”Kamene lutke kamenog pozorišta”
O tome Mijo je zapisao:
– Godinama putujući po Crnoj Gori i drugim krajevima, upoznavao sam ljepotu , bogatsvo i složenost prirode, pokušavajući na svoj način da izrazim ono što osjećam. Obilazio sam muzeje i galerije po svijetu, proučavao Djakometija, Brankušija i Mura, etrursku i afričku umjetnost i klasičnu skulpruru, ali sam uvijek dolazio do zaključka da se mogu izražavati na pravi način samo onako kako sam osjećam.
Ciklus u slavu Milutina Milankovića
– Nakon uvida u rad velikog naučnika i prirodnjaka Milutina Milankovića, počeo sam da tražim na stijenama i u samoj unutrašnjosti stijene, tragove promjena koje su se dešavale kroz protok vremena. Nailazio sam na nevjerovatne ”zapise”, biljege i crteže. Pri tome sam taj originalni znak ostavljao a ostatak stijene obradjivao u skulpturu. Na ovaj način uradio sam više skulptura i jednu nešto većih dimenzija, na kojoj se jasno uočavaju ovi ”Milankovićevi crteži”.
Više – Ciklus u slavu Milutina Milankovića
Ostroški ciklus
– Posmatrao sam Ostroške grede u čijim je liticama utisnut Manastir Ostrog. Sa tih visina od preko 1000 metara prilikom raznih tektonskih poremećaja, odvaljivale su se gromade kamenja koje su se zaustavljale na ivici samog korita rijeke Zete, odnosno Perućice,
Poslije rušenja i drobljenja stijena odvijao se obrnuti proces. U gomilama isitnjenog kamena usled toplih mediteranskih kiša i rastvaranja kalcijumkarbonata, prilikom sušenju nastaje proces spajanja.
Više – Ostroški ciklus skulptura
Ciklus ”Kamen u kamenu” ( Sveta Petka )
– Posmatrajući teren i tražeći materijal za skulpturu ispod Nehaja u Sutomoru, zaintersovao sam se za jedno malo uzvišenje na kojemu se nalazi crkvica iz 13-tog vijeka, koju nazivaju Sveta Petka. U materijalu sličnom onom na krovu crkve našao sam nepresušan izvor inspiracija.
Više – Kamen u kamenu
Ciklus ”Boje kamena i boje kanjona Tare”
– Dugo sam posmatrao pored obale mora ili rječnih tokova pri naletu laganih talasa vode nevjerovatno bogatstvo boja na pojedinim mjestima ovlaženog kamena. Diveći se ovoj pojavi, razmišljao sam – kako da uhvatim onu izvornu boju kamena. Tako sam shvatio da moram da tražim način kako ću pored oblika da otkrivam i divnu prirodnu boju u kamenu.
Više – Boje kamena i boje kanjona Tare
Ciklus kompozicija – kolaža
– Ciklus kompozicija, kolaža nastao je tako što sam kamene forme nastale u različitim uslovima i na raznim krajevima svijeta, spajao sa vrstama kamena nastalog na našim prostorima, kao što je onaj ispod ostroga. Tu su i dijelovi kamena koje sam na ovaj način spoio iz Doline karljeva ili Karnaka i Luksora u Egiptu, što sve u krajnjem čini jedinstvene skulpture.
Ciklus ”Kamene lutke kamenog pozorišta”
I kamen i lutka imaju dušu
– Već 20 godina, zapravao od osnivanja (1994), dolazim na Medjunarodni festival pozorišta za djecu u Subotici. Radujem se svakom ponovnom vidjenu sa prijateljima koje sam tamo stekao. Zadovoljstvo je vidjeti veliki broj predstava za djecu iz raznih zemalja svijeta, od Šangaja, Los Anđelesa čak i do daleke Kamčatke. Pod utiskom doživljenog u Subotici nastao je ciklus skulptura Kamene lutake za imaginarno ”KAMENO POZORIŠTE”.
Više – Kamene lutke
GDJE BORAVE MIJOVE SKULPTURE
Skulpture Mija Mijuškovića nalaze se u više galerija i muzeja – u nacionalnom Muzeju Crne Gore, u Galeriji Medjunarodnog fetstivala male plastike u Morskoj Soboti, u Galeriji ”Forma viva ” Kostanjevica na Krki, Muzeju grada Nikšića, u zbirci umjetničkih djela ”Metro Goldvin Majer”, u Muzeju izdavačke kuće National Geografics, kao i u brojnim zbirkama kulturnih institucija.
Osim u galerijema, Mijuškovićeve skulpture su i u mnogim privatnim zbirkama – kod poznatih ličnost i neznanih ljudi, kod poznanika i prijatelja. Mijo ima najviše poklonika medju piscima, ali i kod drugih stavaralaca. Medju njima su poljski teatrolog i estetičar Henrik Jurkovski, ruski pijanista Sergej Dorenjski, pjesnik Jevgenije Jevtušenko, italijanski producent Karlo Ponti, grčki državnik i vlasnik velike kolekcije umjetnina Konstatin Micotakis, šahista Viktor Korčnoj, teatrolog iz Bratislave Vlado Predmerski i drugi.
Mijove skulpture se dodjeljuju i kao statuete za najbolja umjetnička ostvarenja. Njegov ”Mali princ” tradicionalno se dodjeljuje najvećim dostignućima na prestižnom Medjunarodnom fetivalu pozorišta za djecu u Subotici. A Mijova skulptura – statueta dodijeljena je švedskom pjesniku Tomasu Transtromeru (danas nobelovac) uz evropsku nagradu za poeziju.
MEDIJI
O stvaralaštvu Mija Mijuškovića objavljeni su brojni tekstovi, te radio i televizijske emisije. Snimljeno je petnaestak dokumentarnih filmova i tv emisija. Televizije Novog Sada, Beograda i Podgorice ( Titograda ) realizovale se po nekolike emisije. Dokumentarni tv zapisi o Mijuškoviću napravljeni su u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Madjarskoj, Nemačkoj, Francuskoj.
***
MIJO MIJUŠKOVIĆ – biografski podaci
Vajar, rođen 1931. godine u Nikšiću, Crna Gora, gdje je u dužem vremenu stvorio bogat stvaralački opus i paralelno se bavio meteorologijom. Danas živi i stvara u Baru, Sutomore, podno obronaka planine Rumije.
KONTAKT ADRESA: Mijo Mijušković, Suvi potok bb,
85000 Sutomore , Crna Gora
telefoni + 382 (0)30 373 493, mobil: + 382 (0)69 037 056